Srpska muzika kroz istoriju

U Srbiji i generalno na Balkanu se oduvek znalo dobro zapevati I igrati. Tako je bilo nekada, a tako je i sada. Ne kaže se bezveze ovde „Udri brigu na veselje“. Pevalo se kroz istoriju u različitih prilikama, počev od obrednih pesama kao što su „dodola“ (devojke ukrašene cvećem pevaju i igraju pesmu za dozivanje kiše), preko tužbalica, pojanja te pesama narodnih kola i pesmama na svadbama. Na istom ovom prostoru susretale su se i mešale kulture istoka i zapada, oblikujući jedinstvenu kulturološku sredinu.

Postoje zapisi koji datiraju još iz srednjeg veka u kojima vizantijski istoričari pišu o muzičarima, pevačima i sviračima na trubama, kao i na žičanim instrumentima kod Južnih Slovena. Istorijski posmatrano na tradicionalnu odnosno „izvornu” muziku Balkana najveći uticaj imali su keltska, vizantijska i turska muzika, kao i muzika zapadne Evrope iz poslednja dva veka.

Sa nastankom građanskog drušva, pojavljuje se i autentični zvuci sprksih narodnih pesama, kao I šlagera, a sve veći značaj dobijaju kafane koje se postale mesta za okupljanje umetnika.

Serbian music through history

Srpska muzika kroz istoriju – Srednji vek

Najranija svedočanstva koja su iza sebe ostavili vizantijski savremenici i istoričari daju sliku o tadašnjim muzičarima kod Južnih Slovena. Spominju se pevači, te svirači žičanih instrumenata i truba. Najstariji pisani tragovi govore o muzičkoj tradiciji duboko ukorenjenoj u dodolskim i ostalim obrednim pesmama.

Nakon što su Ćirilo i Metodije uveli bogosluženje na slovenskom jeziku, stvaraju se uslovi za razvoj srpske crkvene muzike. Crkveni tekstovi su se recitovali u jednom, dva, odnosno tri tona. Srpska muzika je krenula sa razvojem još u okviru Vizantijske kulture (12. – 15. vek). Razvoj muzike u Srbiji nije zaustavio ni period pod Turcima. Pojanje se izvodilo horski ili solistički i bilo je jednoglasno. Zadatak domestika, odnosno dirigenta bio je da pokretima ruku pokaže tok melodije. Glavni pevač morao je da zna napamet tekst, a hor je imao zadatak da prati jednoglasno pevača. Uzor za komponovanje crkvenih melodija bile su melodije preuzete Osmoglasnika, zbirki crkvenih pesama za nedeljnu službu posvećenih Hristovom vaskrsenju.
Neumi, odnosno srednjevekovne note se mogu pronaći u srednjevekovnim srpskim crkvenim zapisima. Autori ovih kompozicija bili su: Stefan Srbin , Nikola Srbin, Isaija Srbin i drugi koji su stvarali kratke jednoglasne liturgijske pesme

Slabi dokazi su prikupljeni u Srbiji, Bosni i Zeti o postojanju svetovne muzike na srpskom dvoru. U državi Nemanjića, muzika postaje deo dvorskog ceremonijala. Tako je Stefan Prvovenčani krunisan uz zvuke bubnjeva i gusli, dok je despot Stefan Lazarević dočekivan sa trubama.

Instrumenti dvorskih muzičara bili su: tambure, svirale, laute, trube, doboši, gajde i brojni drugi. Za vreme turske vladavine nad Srbijom, najpopularniji instrumenti bili su gusle, tapani, zurle i tamburica.

Serbian music gusle

source: infobirac.net

Srpska muzika kroz istoriju – nastanak etno i folk muzike

Prvi srpski pevači narodne muzike koji su bili nadaleko poznati, pojavili su se otprilike uoči Drugog svetskog rata. Uoči Drugog svetskog rata u Srbiji se pojavjuju prvi muzičari koji postaju stiču veliku popularnost i priznatost. Među njima izdvajalili su se Cicvarići, Vlastimir Pavlović Carevac i Vule Jevtić, kafanski pevač poznat po pesmi „Još litar jedan“. U to vreme svirale su se sevdalinke, starogradske, etno, ali i srpske folk pesme. Folk muzika doživljava pravi procvat sa pojavom pevačica i pevača poput Danice Obrenić (Moj dilbere, kud se šećeš), Mila Bogdanovića, Radmile Dimić (S one strane Morave), Miodraga Popovića, Anđelije Milić, Ksenije Cicvarić (Leti, leti, pesmo moja mila) i Nade Mamule, izvođačice sevdalinki.

Ljubivoje Vidosavljević i Zorka Butaš su bili pevači koji su radili na Radio Beogradu. Prve, prave muzičke zvezde, popularne širom Jugoslavije se pojavljuju tek kasnije. Među prvim zvezdama bili su Predrag Gojković Cune, koji je karijeru počeo još 1949. a kasnije postao poznat zahvaljujući pesmama Kafu mi draga ispeci, Ljubav mi srce mori, i Janičar. Jedini pevač koji je dostigao Cunetov uspeh bio je Predrag Živković Tozovac, koji je počeo da peva petnaest godina kasnije, i čije su najpoznatije pesme Violino ne sviraj, Oči jedne žene, Ti si me čekala, Siroma' sam, al' volim da živim, Ovamo Cigani i Prazna čaša na mom stolu.

Ekspanzija i procvat folk muzike dešava se šezdesetih godina 20. veka, kada na veliku scenu stupaju Šaban Šaulić, Bora Drljača, te Mica Troftrtaljka. Lepa Lukič se 1964. godine sa svojom pesmom „Od izvora dva putića“, postaje najveća folk zvezda tog vremena. Jedna veoma specifična umetnica bila je Olivera Katarina kao interpretator ne samo srpskih melosa i etno muzike, već i turske, grčke muzike, a i španskih i afričkih ritmova i ciganskih šansona i romansi. Održala je koncerte širom sveta.

Serbian Music - Cune Gojkovic

source: infocentarjug.rs

Srpska muzika kroz istoriju – nastanak savremene muzike

Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, popularna rok muzika postaje sve zastupljenija na teritorijama stare Jugoslavije. Bendovi koji su nastajali „kao na traci“ sticali su veoma brzo veoma veliku popularnost širom Jugoslavije. Popularnost brojnih bendova iz toga perioda ostala je nenadmašna i dan danas. Među velikim brojem izvođača koji su došli iz Srbije teško je izdvojiti najpopularnije. Wsamo neki odnih bili su Korni grupa, Generacija 5, Riblja Čorba, Bajaga i Instruktori, Smak, Van Gog. Kao svedočanstvo popularnosti ovih bendova, danas pričamo o „ex Yu rock-u“ kao jedinstvenom muzičkom pravcu.

Kako je popularna rok scena doživljala svoj procvat osamdesetih godina, paralelno u Srbiji se razvijala i alternativna scena. Kao začetnici aleternativnog pravca „novi talas“ („new wave“) u Srbiji bili su bendovi Električni orgazam i Šarlo Akrobata. Nešto kasnije se novom talasu „priključuju“ bendovi poput EKV-a, Discipline kičme.
Devedesete godine nam donose nove trendove. Svakako najslušanija muzika devedestih u Srbiji je narodna muzika sa svojim najvećim zvezdama Vesnom Zmijanac, Draganom Mirković i Svetlanom Cecom Ražnatović. Devedesetih godina u Srbiji postaje izuzetno popularna muzika koja se nazivala „dizel muzikom“. Muziku je pratilo i karaktersitično oblačenje koje je postalo popularno. Popularni „euro-dance“ ritmovi sa prepevom na srpski i momci sa „upasanim“ kožnim jaknama u trenerke bili su česta slika koja je mogla da se vidi u Srbiji devedesetih.

U drugoj polovini devedesetih godina kao alternativa popularnoj narodnoj i dizel muzici, pojavljuju se muzičke grupe koje su se okrenule žanrovima do tada nepoznatih (ili nedovoljno poznatih) srpskoj sceni. Pojavljuju se prvi hip hop i rep sastavi, „Indi rok“, rege bendovi, a svoj proboj čini i elektronska muzika. Neka od mesta gde su se okupljali „alternativci“ koja su stekla status kultnog bila su Akademija, SKC...

EKV serbian music

Istovremeno pojavljuju se i alternativni bendovi koji su svojim radom stvaralaštvom činili otpor tadašnjoj vlasti (uglavnom okupljeni oko izdavačke kuće B92). Samo neka imena koja su se pojavila na srpskoj alternativnoj sceni bili su Rambo Amadeus, Eva Braun, Darkvud Dub, Kanda, Kodža i Nebojša, Jarboli, „Eyesburn“ te hip hop i rep izvođači poput Vudu Popaja, Grua, Beogradskog sindikata, Prti Bee Geea, Bed Kopija..

Devedesetih godina razvija se i elektronska muzika u Srbiji. Organizacije poput „Happy People“, te dj-evi poput Gordana Paunovića i tada veoma mladih Dekija Milićevića i Marka nastića punile su klubove mahom u Beogradu i Novom Sadu. Kultno mesto iz perioda devedesetih koje je okupljalo najveća imena tadašnje DJ scene i steklo kultni status bio je Beogradski klub „Industrija“.

Srpska muzika danas

Danas je srpska muzička scena izuzetno šarolika, reklo bi se da se može naći za svakog po nešto. Žanrovski najslušanija muzika je narodna muzika. U novije vreme srpska scena je bogatija za još jednu muzičku mešavinu. Naime, brojni izvođači počeli su da kombinuju „trep“ („trap“) muziku sa folk ritmovima. „Trep“ ritmovi u kombinaciji sa folk, turbo-folk melodijama i stilom pevanja postali popularni kao „dizel“ muzika devedesetih.

Takođe, od početka „dvehiljaditih“ muzički festivali poput „Exit-a“ i „Guče“ stiču i međunarodnu popularnost.

Koji je Vaš omiljeni muzički pravac?
Čije hitove pevušite?

Ostavite komentar